Iako je 1. jun kalendarski početak leta (meteorološki), u antičko doba ovaj period je bio ključan za jedno od najgenijalnijih merenja u istoriji nauke. Eratosten, upravnik Aleksandrijske biblioteke, upravo je u junskim danima primetio nešto neobično u gradu Sijeni (današnji Asuan).
On je saznao da u podne na dan letnje dugodnevice (koja ubrzo sledi) Sunce pada vertikalno u duboke bunare i da predmeti ne bacaju senku. Istovremeno, u Aleksandriji, predmeti su bacali jasnu senku.
Glavna formula (Eratostenov proračun):
$$ \frac{s}{D} = \frac{\alpha}{360^\circ} $$
U ovoj formuli, $s$ predstavlja lučnu udaljenost između Aleksandrije i Sijene, $D$ je ukupni obim Zemlje, a $\alpha$ je ugao koji senka pravi u Aleksandriji (oko $7,2^\circ$).
Eratosten je izračunao da je ugao senke otprilike pedeseti deo punog kruga. Pomnožio je rastojanje između dva grada sa 50 i dobio brojku koja je neverovatno blizu današnjim satelitskim merenjima obima Zemlje na polovima ($40.008$ km). Bez GPS-a, bez kompjutera, samo uz pomoć štapa, senke i briljantnog uma, čovečanstvo je saznalo veličinu svoje planete pre više od dve hiljade godina.